|
GERI - restauracija KEŽA - SLOVENIJA
|
|
|
|
Foto & tekst: Keža
Cimos GERI ili AYCE izmislili su i iscrtali majstori u Cimosu u Kopru, radionica za specialna vozila. Tamo su sklapali - prerađivali Zastave i Citroene iz sredine sedamdesetih u Sanitete , pogrebna vozila i Miliciju. 1980te dovezli su pet Acadiana u Koper da bi istražili moguče tržište na području tadašnje države. Zanimljivo je da su skinuli natpis Acadiane i stavili naljepnicu DAK na tih pet auta. Jednog od tih "originala" ima Goran Markovič iz blizine Zagreba. No, dalje... kako su zatvorili fabriku u Šempetru ostale je velika količina djelova i karoserija od Dijana i "pametne glave" iscrtale su Daka kakvog znamo oduvjek. Acadiana bila je samo "test" na YU području. Odmah nakon početka proizvodnje i prvih primjeraka Daka, iscrtali su i napravili Gerija. prvih par primjeraka nosilo je godinu proizvodnje 1981 i najstariji poznati iz decembra 1982 ima broj 00008 (bio je moj pre par godina...). Svi rebrasti djelovi limova bili su otisnuti u IMV Novo Mesto (tu sam sa ovom informacijom bar 90% siguran ali još tražim potvrdu za tih 10%), veliki dio limova bilo je napravljeno ručno (krov, podovi, manji djelovi u tovornom prostoru) na limarskim ručnim mašinama dužine 1000 mm . Znači čisti ručni rad.
Geri i Dak su bili sklapani u Cimosu iz djelova koje su imali u skladištu. U Cimosu, izmislili su si svoj način sklapanja tih auta pa su bile prednje ruke od 2CV AK400, federi ili "topovi" od AMI Super, stražnje ruke od ACADIANE, šasija od AK400 prerađena da se može uklopit nosač za ručnu kočnicu od Dijane, plastični rezervar od Dijane i sjedala od Dijane. No Sjedala su bila prerađena na okviru da bi mogli dobiti veču daljinu između prsa vozača i volana. No, eto, zbog toga na mom Geriju "pečat" citroen i 76 . Prednje ruke od AK400 iz 1976 godine i to rezervni dio u crnoj boji.
33 slika, posljednja dodana Stu 10, 2019
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ds - restauracija
|
|
|
|
Prića o žabi počiinje 1999. godine kada sam razgovarao sa sinovima koji će auto biti auto stoljeća. Ja sam rekao da za mene jedino je "Citroen" žaba, jer između svih automobila koje sam vozio jedino mi je ostala u sjećanju žaba. Normalno kao najbolji auto. Vozio sam ID-19 od 1967.-1970., bez ijednog kvara, osim dva bliska susreta koja sam sam skrivio. Par dana nakon razgovora moj sin Marko dade mi adresu na Hvaru, gdje se prodaje žaba i sinovi me nagovoriše. Vele u penziji si nemaš što raditi, eto ti posla. Normalno da me nije trebalo nagovarati. Zvao sam na Hvar i dogovorio da mi tadašnji vlasnik Perić Marko doveze žabu u Varaždin. Kad je rekao da je u voznom stanju to mi je bila garancija da je motor u redu i donekle hidraulika. Žaba je došla 08.10.1999. godine u dvorište, a meni je srce zaigralo. Ljubav na prvi pogled.
Sljedeći potez je bio dogovor sa mehaničarom koji je nekad radio na žabama i ostalim Citroenima. te zime je žaba bila kod mehaničara. Motor je bio u dobrom stanju samo smo promjenili platine, svječice i kablove svječica. Zatim smo krenuli od kotača i hidraulike. Dok smo čekali da stignu sve gumice za šttangu volana, razne gumene manžete koje sam naručio iz Diseldorfa od Dirk Sassena, pregledao je cijeli postroj. Na zadnjem kotaču promijenio je lager i na prednjem nosaču kotača (ruka) promijenjen je lager. Predihtao je svu hidrauliku. Većinu gumica "O" ring naručio sam kod "Gumiipexa" u Varaždinu.
Kada je mehaničar završio auto sam dopremio doma i sada nastupam ja. Sve sam rastavio što se rastaviti da: vrata, blatobrane, branike, krov, panel sa instrumentima i izvadio stolice i tepihe. Zatim sam počeo sa struganjem laka. Gdje god takneš svuda hrđa i zato sam odlučio sve očistiti do pleha (karoseriju, šasiju i sve plehove). Dok sam više od pola laka skinuo ručno, saznao sam da u blizini ima ko pjeskari, tako da je nešto i pjeskareno. Sve sam zaštitio sa antirost tekućinom i "Premier" zelenom zaštitnom bojom. Kad sam skinuo hladnjak radi lotanja, vidio sam da kod prednjih kočnica kapa ulje. Skinuo sam nosač getribe i kočione čeljusti u kojima su cilindri sa klipovima. Promjenio gumice u klipovima i sve natrag montirao (uspješno i bez mehaničara).
Ulje je kapalo i po pumpi i hidraulika koju sam uspješno predihtao. sve gumice naručio sam od "Gumiipex".
Dao sam napraviti razne limene profile za pragove, za prtljažnik i slično.
Sada je auto tek otišao kod limara, gdje smo vidjeli pravo stanje. Zadnji kraj sa podom iznova smo rekonstruirali. Pokrpano je sve na šasiji što je trebalo, montiran novi lonac auspuha i cijevi. Cijeli pod je zaštićen sa "ekstra body".
Nakon limara auto je opet došao doma gdje ga je čekala nova garaža. Opet nastupam ja. Cijelu šasiju i karoseriju sam obojio crnim lakom. Oblijepio karoseriju iznutra sa novim filcom. U međuvremenu sam kupio još jednu žabu (1975) i od nje sam uzeo prednji i zadnji branik.
Limar je poravnao limeni profil oko krova, zatim je krov polakiran. Prije montaže krova isti je tapeciran. Tapecirao sam i prtljažnik. Montirao sve ukrasne plehove na karoseriju, držaće vratiju. Montirao sam vrata i blatobrane i ostalo o otpremio auto na lakiranje.
Kada je došao doma (nakon dugog, dugog vremena) moj posao je montirati u vrata podizače prozora, stakla i brave,kvake i ostale ukrasne gume. U prednje blatobrane montirati farove. Izvana sam montirao ukrasne letve. Kada sam montirao sve otišao sam u Zagreb kod prijatelja koji mi je tapecirao sjedala i vrata. Postavio sam novi tepih i bilo je gotovo, nakon 3,5 godina, nakon mnogo truda i mnogo novaca. Nije mi žao. Sve što sam radio, radio sam sa zadovoljstvom. Sretan sam što sam produljio život jednoj dobroj žabi.
Sva ova montaža radila se ubrzano, jer se približavao dan proljetnog susreta "Citroen kluba Croatie u Zagrebu, na koji sam stigao kao novi član.
Iste godine napravili smo 4.000 km: 2 puta u Zagrebu na susretu, u Ljutomeru na susretu i u Varaždinu na auto reliju, gdje sam osvojio prvu nagradu u klasi automobila.
Bilo je i kvarova koje smo u hodu i popravljali.
63 slika, posljednja dodana Stu 25, 2005
|
|
|
|
| 17 albuma na 2 stranici(a) |
|
1 | |
|
